The commandment of love

jesus bearing the cross

By Bishop John (Kallos) of Thermon

The first and great commandment of Christ was the commandment to love. “Thou shalt love the Lord thy God with all thy heart and with all thy soul, and with all thy strength, and with all thy mind; and thy neighbor as thyself.” Luke 10:27. This commandment of our Lord and Saviour Jesus Christ passed through my mind as I read the book “Why Pray” by Fr. Mark Gibbard. In the chapter entitled, ‘Praying is Exploration,’ he says, ‘Seldom in the history of mankind has there been such real concern for our fellow man, than there is today. There are the demands that poverty should be wiped out. There are the protests against the horror of war. There are the struggles against unjust racial discrimination. Concern about man and unconcern about God. Demand for action and disregard for prayer.’

Read more… Διαβάστε τη συνέχεια του άρθρου »

SPIRITUAL CONVERSATIONS VIA SKYPE (3)

KnjgaOtac

Continued from (2)

Virtual family

I will tell you again about one of my personal experiences. At some point of time Father told me: ‘Connect to Skype.” I did not know whether he was speaking metaphorically, “skaj” as heavens in English, so that I would pay more attention to heavenly things and spiritual way of living, or he was talking about the Skype program. So I asked him and got the answer to connect to Skype program. Then I notice that, for example, my phone bill is much lower. I can see that Father gives me some advices to make my life easier. That is how I got familiar with the Skype, which did not interest me previously; I was more interested in a writing program, and the things that I work on. This is only a small example of how Father helps people by making their spiritual and practical sides of life easier.

Question: In this book Father Gabriel often mentions the virtual family, which connects all people who communicate to him into one, no matter where they are. Therefore, now we could talk about the two aspects that this book reveals. One aspect is the assembly, the collectiveness since many people met thanks to the web-site of the Monastery Lepavina and thanks to the effort of Father Gabriel. Many people virtually met this way, and now many collaborate, comfort each other, and communicate to each other. The second aspect, which we can talk about, would represent the positive characteristics and the mission, if we can call it so, of computers in spiritual life. Father Gabriel once said that young people, who are frightened by computers, do not want to work on computers and are afraid in some way, contact him. Διαβάστε τη συνέχεια του άρθρου »

SPIRITUAL CONVERSATIONS VIA SKYPE (2)

KnjgaOtacAbout Christian deed

Question: the Lord’s ways are truly miraculous. It is miraculous how Father Gabriel got a computer, without knowing how to use it, then how he learned to use it flawlessly because sometimes it seems like he knows more then those who learn about computers in schools. After he mastered the technology, Father started the missionary work which branched out, and this way he induced happiness in many people who now could, from anywhere in the world, communicate with the Father. I think that communication via internet, love for the God, love for fellow beings, and spreading of the Word of God represent the exact and essential value of this book. How would you present this book to the people who did not have an opportunity to communicate with Father Gabriel via internet?

Answer: As far as I understand, as a spiritual child and as someone who met Father Gabriel, his spiritual work has always been very meaningful; it has been polyvalent, and one can always look at his work from many different angles. His work has always been founded in Christian deed and strictness in his personal life. So, in his life he testifies the strictness of norms, and now suddenly from that strictness, from that one source and an internal focus, comes out his effort which reflects itself in his work via internet.

Read more… Διαβάστε τη συνέχεια του άρθρου »

NE SUDITE (Σέρβικα, Serbian)

 
IN ENGLISH

Dragi moji, neka ove reči Gospoda našega Isusa Hrista budu zakon u našem životu… » Ne sudite!» izgleda laka zapovest. Laka, jer kada bismo je analizirali sa pažnjom, moguće je zakljuciti da je lako izbeći osude. Lako je zaštiti dušu našu i naša usta od nje. Osuda nije u nama začeta od rođenja i nije deo naše duše. To je nešto spoljašnje, posebno kada se ne začinje iz mržnje i netrpeljivosti, nego iz naše uobičajene navike da uvek pričamo o nekom drugome.

U stvarnosti, osuda je težak greh. Na žalost, lako se širi. Osudu susrećemo svuda. To je kao zagađeni vazduh koji mi svakodnevno udišemo. To je toliko uobičajena pojava da se može reći da je postala normalna za čoveka. «Ništa ne pričinjava čoveku veće zadovoljstvo, nego da osuđuje druge», kaže Sveti Gregorije Bogoslov. Upravo zbog lakog širenja osude, teško je boriti se protiv nje. Teško je boriti se protiv ovog greha, a još je teže ispunjavati Božju zapovest koja glasi: «Ne sudite!»

Niko ne može osporiti ovo tužno stanje u nama, ali ni jedna osoba zdravih razmišlja ne može tvrditi da je osuda opravdavajića. Teško nama ako, kao etičko merilo za vodjenje ipravnog zivota, mi uzimamo za primer neuredan život drugih. Naša savest, bez obzira koliko zaslepljena zbunjujućim i neurednim stanjem društva, pobuniće se i osudiće osudu. Zavapiće naša savest da našim životima ne treba da vladaju glas i navike sveta, već ona-savest, koja u konačnoj analizi jeste glas Božiji. Zbog toga svaki čovek, bez obzira koliko daleko otišao u osudu, smatra «Ne sudite!» važnom i ispravnom Božijom zapovešcu. Διαβάστε τη συνέχεια του άρθρου »

SVAKODNEVNA DUHOVNOST: Zahvalnost u srcu (Σέρβικα,Serbian)

IN ENGLISH

Sveti Apostol Pavle u Prvoj Poslanici Korićanima kaže: «Blagodarim neprestano Bogu mojemu za vas, na blagodati Božijoj koja vam je data u Hristu Isusu» (Kor.1:4). Beleška u našem pravoslavnom priručniku, koja objašnjava ovaj Biblijski citat kaže: «Ništa nije toliko drago Bogu kao naša zahvalnost za Njegovu milost prema nama i bližnjem našem.»

Ova kratka napomena veoma je važna, jer nam objašnjava da zahvalnost srca rađa ljubav i pokazuje nam put ka Gospodu. Kada počnemo da osećamo Božiju ljubav,upećemo da osetimo i prepoznamo pozitivne promene u nama. Bog koji je stvorio svemir( tj. nešto iz ničega) dao je život svemu, pa i nama. Mi postojimo po promislu Njegovom. Kao naš Stvoritelj, Bog nam daje sve neophodno za životnu radost i zadovoljstvo. Međutim, On nas ninašta ne prisiljava.Mi imamo potpunu slobodu da govorimo, radimo, samostalno mislimo…On hoće da mi imamo tu slobodu i On nam je ne uskraćuje čak i ako se odlučimo da ga se odrekenemo.

Bog hoće da ga mi ljubimo,ali da ljubimo i bližnjega svog. Bog zna da ljubav prema Njemu i bližnjem našem jeste ključ unutrašnjeg mira. Ta ljubav je temelj za život ispunjen radošću; život bez briga i strahova. Da bismo to ostvarili, Gospod od nas traži samo jednu žrtvu, a to je da uzmemo krst naš i da ga sledimo. «Ako hoće ko zamnom ići, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i zamnom neka ide. Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga, a ako ko izgubi život svoj mene radi, naći će ga»(Mat.16:24-25). Ova zapovest znači da pratimo Gospoda i da se neprestano borimo protiv naših grešnih sklonosti, kako bismo živeli u radosti i miru. Uprkos činjenici da je On naš Stvoritelj, Gospod je sebe prineo kao žrtvu, da bi otkupio grehe koje smo mi počinili onda kada smo ga se odrekli. Gospod je pretrpeo raspeće i smrt na Krstu da bi nas izbavio, da bismo pobedili greh i da bismo naše živote ponovo usmerili ka Njemu. Διαβάστε τη συνέχεια του άρθρου »

STARAC JOSIF ISIHAST : O strpljenju i izdržljivosti (Σέρβικα, Serbian)

In English

dthumb

Četrdeseto pismo

Bog uvek pomaže. On uvek dolazi na vreme, ali je potrebno strpljenje. Dođite moja dobra i ljubljena sestro. Dođite i ja ću odagnati Vašu tugu ponovo. Dođite i mi ćemo hvaliti Boga slatkim glasom našeg srca, pesmom ispevanom usnama našim, rečima koje odzvanjaju duboko u nama:»Blagosiljaj Gospoda, o dušo moja, i neka sve što je u meni hvali Njegovo sveto ime.» Διαβάστε τη συνέχεια του άρθρου »

SVETOGORAC STARAC PAJSIJE: O starom kalendaru (Σερβικά, Serbian)

IN ENGLISH

Ελληνικά – In Greek

Starac Pajsije bio je mnogo zabrinut zbog promene kalendara u Grčkoj. Bio je zabrinut zbog mnogih problema koje je ova promena uzrokovala i molio se za njihovo rešenje. Bio je jako zabrinut zbog grupa koje su oformili «starokalendaraci» i koje su delovale samostalno bez blagoslova pravoslavnog Patrijarha i bez zajedništva sa lokalnim pravoslavnim Crkvama. Neke od tih grupa bile su oformljene i u Atini i Solunu. Međutim, ponovo su se ujedinile sa Grčkom Crkvom zalaganjem starca Pajsija. Starac je govorio: «Bilo bi dobro da ove kalendarske razlike ne postoje, ali uzrok njihovog nastanka nije ni Crkva, ni vera.» Na prigovore da je izmene u kalendaru izvršio papa, starac je govorio:» Novi kalendar je napravio papa, ali Stari kalendar je napravio idolopoklonik,» misleći na Julija Cezara.

Kako bismo razumeli starčeve stavove po ovom pitanju, navešćemo sledeći događaj: Jedan pravoslavni hrišćanin Grčkog porekla živeo je sa svojom porodicom u Americi dugi niz godina. Imao je vrlo ozbiljan problem. On je bio «zilot» tj. starokalendarac, dok su njegova žena i deca sledili Novi kalendar. «Više nismo mogli ni praznike da proslavimo zajedno. Oni su slavili Božić onda kada sam ja slavio Svetog Spiridona. Kada sam ja slavio Božić oni su slavili Svetog Jovana. Ali to je bio naš najmanji problem. Najgore od svega bilo je «učenje» da su novokalendarci jeretici i da će biti osuđeni. Διαβάστε τη συνέχεια του άρθρου »