Dragi moji, neka ove reči Gospoda našega Isusa Hrista budu zakon u našem životu… » Ne sudite!» izgleda laka zapovest. Laka, jer kada bismo je analizirali sa pažnjom, moguće je zakljuciti da je lako izbeći osude. Lako je zaštiti dušu našu i naša usta od nje. Osuda nije u nama začeta od rođenja i nije deo naše duše. To je nešto spoljašnje, posebno kada se ne začinje iz mržnje i netrpeljivosti, nego iz naše uobičajene navike da uvek pričamo o nekom drugome.
U stvarnosti, osuda je težak greh. Na žalost, lako se širi. Osudu susrećemo svuda. To je kao zagađeni vazduh koji mi svakodnevno udišemo. To je toliko uobičajena pojava da se može reći da je postala normalna za čoveka. «Ništa ne pričinjava čoveku veće zadovoljstvo, nego da osuđuje druge», kaže Sveti Gregorije Bogoslov. Upravo zbog lakog širenja osude, teško je boriti se protiv nje. Teško je boriti se protiv ovog greha, a još je teže ispunjavati Božju zapovest koja glasi: «Ne sudite!»
Niko ne može osporiti ovo tužno stanje u nama, ali ni jedna osoba zdravih razmišlja ne može tvrditi da je osuda opravdavajića. Teško nama ako, kao etičko merilo za vodjenje ipravnog zivota, mi uzimamo za primer neuredan život drugih. Naša savest, bez obzira koliko zaslepljena zbunjujućim i neurednim stanjem društva, pobuniće se i osudiće osudu. Zavapiće naša savest da našim životima ne treba da vladaju glas i navike sveta, već ona-savest, koja u konačnoj analizi jeste glas Božiji. Zbog toga svaki čovek, bez obzira koliko daleko otišao u osudu, smatra «Ne sudite!» važnom i ispravnom Božijom zapovešcu. Διαβάστε τη συνέχεια του άρθρου »