NE SUDITE (Σέρβικα, Serbian)

 
IN ENGLISH

Dragi moji, neka ove reči Gospoda našega Isusa Hrista budu zakon u našem životu… » Ne sudite!» izgleda laka zapovest. Laka, jer kada bismo je analizirali sa pažnjom, moguće je zakljuciti da je lako izbeći osude. Lako je zaštiti dušu našu i naša usta od nje. Osuda nije u nama začeta od rođenja i nije deo naše duše. To je nešto spoljašnje, posebno kada se ne začinje iz mržnje i netrpeljivosti, nego iz naše uobičajene navike da uvek pričamo o nekom drugome.

U stvarnosti, osuda je težak greh. Na žalost, lako se širi. Osudu susrećemo svuda. To je kao zagađeni vazduh koji mi svakodnevno udišemo. To je toliko uobičajena pojava da se može reći da je postala normalna za čoveka. «Ništa ne pričinjava čoveku veće zadovoljstvo, nego da osuđuje druge», kaže Sveti Gregorije Bogoslov. Upravo zbog lakog širenja osude, teško je boriti se protiv nje. Teško je boriti se protiv ovog greha, a još je teže ispunjavati Božju zapovest koja glasi: «Ne sudite!»

Niko ne može osporiti ovo tužno stanje u nama, ali ni jedna osoba zdravih razmišlja ne može tvrditi da je osuda opravdavajića. Teško nama ako, kao etičko merilo za vodjenje ipravnog zivota, mi uzimamo za primer neuredan život drugih. Naša savest, bez obzira koliko zaslepljena zbunjujućim i neurednim stanjem društva, pobuniće se i osudiće osudu. Zavapiće naša savest da našim životima ne treba da vladaju glas i navike sveta, već ona-savest, koja u konačnoj analizi jeste glas Božiji. Zbog toga svaki čovek, bez obzira koliko daleko otišao u osudu, smatra «Ne sudite!» važnom i ispravnom Božijom zapovešcu. Διαβάστε τη συνέχεια του άρθρου »

SVAKODNEVNA DUHOVNOST: Zahvalnost u srcu (Σέρβικα,Serbian)

IN ENGLISH

Sveti Apostol Pavle u Prvoj Poslanici Korićanima kaže: «Blagodarim neprestano Bogu mojemu za vas, na blagodati Božijoj koja vam je data u Hristu Isusu» (Kor.1:4). Beleška u našem pravoslavnom priručniku, koja objašnjava ovaj Biblijski citat kaže: «Ništa nije toliko drago Bogu kao naša zahvalnost za Njegovu milost prema nama i bližnjem našem.»

Ova kratka napomena veoma je važna, jer nam objašnjava da zahvalnost srca rađa ljubav i pokazuje nam put ka Gospodu. Kada počnemo da osećamo Božiju ljubav,upećemo da osetimo i prepoznamo pozitivne promene u nama. Bog koji je stvorio svemir( tj. nešto iz ničega) dao je život svemu, pa i nama. Mi postojimo po promislu Njegovom. Kao naš Stvoritelj, Bog nam daje sve neophodno za životnu radost i zadovoljstvo. Međutim, On nas ninašta ne prisiljava.Mi imamo potpunu slobodu da govorimo, radimo, samostalno mislimo…On hoće da mi imamo tu slobodu i On nam je ne uskraćuje čak i ako se odlučimo da ga se odrekenemo.

Bog hoće da ga mi ljubimo,ali da ljubimo i bližnjega svog. Bog zna da ljubav prema Njemu i bližnjem našem jeste ključ unutrašnjeg mira. Ta ljubav je temelj za život ispunjen radošću; život bez briga i strahova. Da bismo to ostvarili, Gospod od nas traži samo jednu žrtvu, a to je da uzmemo krst naš i da ga sledimo. «Ako hoće ko zamnom ići, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i zamnom neka ide. Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga, a ako ko izgubi život svoj mene radi, naći će ga»(Mat.16:24-25). Ova zapovest znači da pratimo Gospoda i da se neprestano borimo protiv naših grešnih sklonosti, kako bismo živeli u radosti i miru. Uprkos činjenici da je On naš Stvoritelj, Gospod je sebe prineo kao žrtvu, da bi otkupio grehe koje smo mi počinili onda kada smo ga se odrekli. Gospod je pretrpeo raspeće i smrt na Krstu da bi nas izbavio, da bismo pobedili greh i da bismo naše živote ponovo usmerili ka Njemu. Διαβάστε τη συνέχεια του άρθρου »

STARAC JOSIF ISIHAST : O strpljenju i izdržljivosti (Σέρβικα, Serbian)

In English

dthumb

Četrdeseto pismo

Bog uvek pomaže. On uvek dolazi na vreme, ali je potrebno strpljenje. Dođite moja dobra i ljubljena sestro. Dođite i ja ću odagnati Vašu tugu ponovo. Dođite i mi ćemo hvaliti Boga slatkim glasom našeg srca, pesmom ispevanom usnama našim, rečima koje odzvanjaju duboko u nama:»Blagosiljaj Gospoda, o dušo moja, i neka sve što je u meni hvali Njegovo sveto ime.» Διαβάστε τη συνέχεια του άρθρου »

SVETOGORAC STARAC PAJSIJE: O starom kalendaru (Σερβικά, Serbian)

IN ENGLISH

Ελληνικά – In Greek

Starac Pajsije bio je mnogo zabrinut zbog promene kalendara u Grčkoj. Bio je zabrinut zbog mnogih problema koje je ova promena uzrokovala i molio se za njihovo rešenje. Bio je jako zabrinut zbog grupa koje su oformili «starokalendaraci» i koje su delovale samostalno bez blagoslova pravoslavnog Patrijarha i bez zajedništva sa lokalnim pravoslavnim Crkvama. Neke od tih grupa bile su oformljene i u Atini i Solunu. Međutim, ponovo su se ujedinile sa Grčkom Crkvom zalaganjem starca Pajsija. Starac je govorio: «Bilo bi dobro da ove kalendarske razlike ne postoje, ali uzrok njihovog nastanka nije ni Crkva, ni vera.» Na prigovore da je izmene u kalendaru izvršio papa, starac je govorio:» Novi kalendar je napravio papa, ali Stari kalendar je napravio idolopoklonik,» misleći na Julija Cezara.

Kako bismo razumeli starčeve stavove po ovom pitanju, navešćemo sledeći događaj: Jedan pravoslavni hrišćanin Grčkog porekla živeo je sa svojom porodicom u Americi dugi niz godina. Imao je vrlo ozbiljan problem. On je bio «zilot» tj. starokalendarac, dok su njegova žena i deca sledili Novi kalendar. «Više nismo mogli ni praznike da proslavimo zajedno. Oni su slavili Božić onda kada sam ja slavio Svetog Spiridona. Kada sam ja slavio Božić oni su slavili Svetog Jovana. Ali to je bio naš najmanji problem. Najgore od svega bilo je «učenje» da su novokalendarci jeretici i da će biti osuđeni. Διαβάστε τη συνέχεια του άρθρου »